Osmeh, plač, gukanje... Kada beba komunicira, ja razumem skoro sve! Nekoliko puta sam pogrešio (zasmejavao sam je i uznemirio pre njenog odlaska na spavanje, morao sam da potražim sinonime za „ružne“ reči), pre nego što sam shvatio da beba savršeno komunicira sa mnom na njenom jeziku. Otkriće za nas oboje! Evo kako sam uspeo da dešifrujem bebine želje!
Komunikacija sa bebom
Beba plače, da li je nešto boli? Na početku nisam pravio razliku između njenog plača. Sada sam već naučio njen jezik: kada je umorna, kada je gladna, kada se plaši mraka, imam sve pod kontrolom. Izgradio sam sad već refleksne metode da je smirim: pričam joj o sebi, o mojim kolegama, o njenoj budućnosti, o poslednjoj fudbalskoj utakmici... Da bih je smirio, imam i neke svoje male lične metode: kada je vozim u kolicima ili kada je držim u naručju, nikada ne grešim!
Pošto sam dobar muž, želim da podelim obaveze. Ko ustaje usred noći kad beba plače? Tata! Moram ipak da priznam, da ponekad ne čujem bebu.
Beba se smeje, moj humor je legendaran! Prvi važni trenuci koje smo podelili su osmesi: anđeoski osmeh, saučesnički osmeh, lukavi osmeh... i onda, od četvrtog meseca, smejanje!
Znam neke nepogrešive trikove da nasmejem bebu: grimase, poljupce po telu kao da želim da je pojedem, a ponekad pevam komično, mlatarajući rukama. Oponašam različite likove, ponekad sam zmaj koji je pojede, igram sa njom igru skrivalice iza peškira. Ponavljam to više puta kada vidim da je to zasmejava. Većinu vremena kada nisam sa njom ona se dosađuje.
Beba i ja se dobro slažemo! Razgovarao sam sa njom još dok je bila u majčinom stomaku. Danas samo nastavljamo komunikaciju. Kada joj dajem igračku razgovaram sa njom; kada joj obuvam čarapice, pričam o čarapicama. Moj glas stimuliše bebu, tako da stalno razgovaram sa njom. Razumemo se. Sada poznajem različite faze njenog jezika: gukanje, grimase, prve reči, prve rečenice. Uvek ću se sećati trenutka kada mi je prvi put rekla „tata“. Čak su mi i suze potekle.
Potom dolazi „neću“ faza: kao i svi roditelji, prošli smo i kroz tu fazu. Pokazao sam joj ko je gazda! U stvari, pokušao sam...
Često postavljana pitanja (FAQ)
Zašto je važna komunikacija između očeva i djeteta?
Komunikacija između očeva i djeteta jača emocionalnu vezu, potiče djetetov osjećaj sigurnosti i samopouzdanja te pomaže u razvoju govora i socijalnih vještina od najranije dobi.
Kako otac može prepoznati što dijete želi reći?
Na koji način očevi mogu poticati razvoj govora kod djeteta?
Redovito razgovarajte s djetetom, čitajte mu priče, pjevajte i potičite ga da oponaša zvukove. Dijete uči jezik kroz ponavljanje i interakciju, pa su očevi svakodnevni razgovori iznimno korisni.
Kako se očevi mogu povezati s bebom od prvih dana?
Već od rođenja, očevi mogu razvijati bliskost kroz dodir, kontakt očima i glas. Nošenje, kupanje i zajedničke igre pomažu bebi da prepozna očev glas i prisutnost kao izvor sigurnosti.
Što učiniti kada dijete počne govoriti “ne”?
Faza “ne” normalan je dio razvoja samostalnosti. Ostanite smireni, objasnite posljedice i ponudite izbor. Na taj način učite dijete komunikaciji i poštovanju pravila kroz pozitivnu interakciju.
Kako očev humor i igra utječu na dijete?
Smijeh i igra s ocem potiču razvoj mašte, kreativnosti i emocionalne stabilnosti. Kroz igru dijete uči izražavati osjećaje, rješavati konflikte i graditi povjerenje u obiteljskom odnosu.