18 - 24 meseci
Članak
Dodajte ovu objavu u favorite

14 načina da odgojite dete sa zdravim navikama u ishrani

Navike u ishrani koje Vaše dete sad razvija mogu ostati sa njim i u odraslom dobu.

Ovo se odnosi na način na koji nudite hranu kao i na to šta nudite. Pratite naš vodič za podsticanje zdravih navika u ishrani za ceo život, koji sadrži savete Dr Lise Fries, stručnjaka u domenu ponašanja u ishrani i naučnika na Nestlé institutu zdravstvenih nauka u Švajcarskoj.

11 čitanje Dec. 22, 2023
1. Razmislite kako hranite svoje dete

Zastanite na trenutak kako biste razmislili o postupku hranjenja Vašeg deteta. Da li se držite principa odgovornog hranjenja – da li stvarate toplo, pozitivno okruženje za porodične obroke, poštujete odluku svog deteta da li će jesti i koliko, i dajete primer po pitanju raznovrsne i zdrave hrane? Ako to činite, sjajno! Međutim, ukoliko se pronađete u jednoj od manje poželjnih načina hranjenja navedenih u nastavku, sada je vreme da se podsetite svih prednosti odgovornog hranjenja. Zapamtite, ne radi se samo o tome šta i koliko Vaše dete jede. Način na koji nudite hranu je ključan za njegove zdrave navike u ishrani.

  • ,,Nasilno’’ hranjenje
    Vršite pritisak nad svojim detetom da dovrši obrok čak i nakon što je ono pokazalo da je sito. Možda Vi takođe očekujete od njega da sedi za stolom duže nego što je to primereno njegovom uzrastu.
     
  • ,,Popustljivo” hranjenje
    Vi dozvoljavate svom detetu da jede bilo koju hranu bilo kad. Vaša očekivanja vezana za konzumiranje zdrave, izbalansirane ishrane su vrlo mala ukoliko ih uopšte i imate.
     
  • ,,Previše strogo hranjenje”
    Vi preterano kontrolišete šta Vaše dete jede. Možda mu dajete premale porcije ili mu uskraćujute hranu, čak i kada pokazuje znake da je još uvek gladno.

Šta kaže Dr Fries: ,,Odgovorno hranjenje je pravi način. Pored toga što smanjuje mogućnost za prejedanjem, reagovanje na znake gladi i sitosti Vašeg deteta je povezano sa zdravijom ishranom i telesnom težinom. Odgovorno hranjenje podrazumeva prijatne i zabavne obroke, bez previše pritiska ili preteranog hrabrenja. Roditelji koji se drže principa odgovornog hranjenja takođe nude svom detetu zdravu hranu za obroke i užine, postavljaju jasne smernice i očekivanja, i oni su dobri uzori jer praktikuju i promovišu zdravu ishranu kod kuće.’’

2. Vodite računa da ne vršite pritisak

Vi verovatno imate jasnu predstavu o tome koliko želite da Vaše dete pojede. Možda ga čak pritiskate da sve pojede, pa i onda kada Vam ono kaže da je sito. Samo zato što ste vi odrasla osoba, ne znači da znate najbolje kada je u pitanju apetit Vašeg mališana. Dozvolite svom detetu da odluči koliko će pojesti.
Šta kaže Dr Fries: ,,Prisiljavanje deteta da jede više nego što želi može imati različite posledice. Ukoliko je Vaše dete sito, ovo će ga naučiti da ignoriše svoje znake sitosti, što potencijalno može dovesti do prejedanja u budućnosti. U drugim slučajevima, ovo može stvoriti stresno okruženje, što može stvoriti negativne osećaje prema hrani koju ga terate da jede – a potencijalno doprineti da Vaše dete ovu hranu izbegava u budućnosti. Deca mogu jesti jednog dana više u odnosu na drugi dan, ali, to je u redu; oni će to nadoknaditi tokom sledećeg obroka.’’

3. Nudite hranu i napitke bogate hranljivim materijama

Stomačić Vašeg deteta je mali, stoga je vrlo važno da taj dragoceni prostor ne zauzima hrana sa visokim nivoima soli i šećera, ili napici zaslađeni šećerom. Umesto toga, ponudite raznovrsnu hranu koja je bogata hranljivim sastojcima, zajedno sa mlekom (majčinim mlekom, kravljim mlekom, ili prelaznim mlekom) ili vodom uz svaki obrok ili užinu. Izuzeci se mogu napraviti u posebnim prilikama kao što su rođendani ili porodične proslave, kada se mogu ponuditi slatkiši u porciji čija je veličina primerena deci. Vežbajte odgovorno hranjenje tako što nećete siliti dete da jede ovu hranu, ali, takođe, pokušajte da budete opušteni povodm činjenice da će je Vaše dete probati. Vaše dete će uskoro naučiti da su slatkiši ,,hrana za posebne prilike’’, a ne deo njegove svakodnevne ishrane.

Šta kaže Dr Fries: ,,Istraživanja sprovedena kod starije dece pokazuju da kada roditelji ograničavaju šta njihova deca mogu da jedu (kao npr reći da određena hrana nikada nije dozvoljena), to čini određenu hranu privlačnijom jer je ,,zabranjena’’, i deca će biti više sklona preterivanju kada je ova hrana u pitanju a kada im se pruži prilika.’’

Tri solje makarona
4. Proverite veličinu porcija

Služite količine hrane koje su u skladu sa uzrastom deteta. Uvek mu možete ponuditi još ukoliko ono pokaže znake gladi nakon što je dovršilo obrok. Izbegavajte da bodrite dete da ,,počisti tanjir’’, već poštujte njegove znakevo gladi i sitosti.

Šta kaže Dr Fries: ,,Postoje dokazi koji govore u prilog tome da davanje velikih porcija ukusne, energetski jake hrane, poput makarona sa sirom, povećava količinu koju dete pojede.’’

5. Nežno podstičite

Kada uvodite novu hranu, nekoliko reči podstreka mogu ubediti Vaše dete da tu hranu proba.

Šta kaže Dr Fries: ,,U novoj studiji, vrlo malo dece je bilo voljno da proba novo voće ili povrće bez podstreka. Umesto uz trikove ili podmićivanje, dete će radije pristati da proba hranu nakon nežnog roditeljskog predloga da ,,proba grašak’’.

Porodica jede lubenicu
6. Budite dobar uzor!

Što je češće moguće, sedite kao porodica i uživajte zajedno u obroku. Vaše dete uči iz onoga što vidi da Vi i ostali članovi porodice rade, stoga budite dobar uzor tako što ćete jesti i uživati u zdravoj hrani. Neka Vas vidi kako jedete novu hranu sa zadovoljstvom i velike su šanse da će i ono želeti da je proba.

Šta kaže Dr Fries: ,,Ono što roditelj jede je snažan predskazivač hrane koju će dete jesti. Jedna novija studija pokazala je da je davanje dobrog primera konzumiranjem hrane najuspešnija tehnika za ubeđivanje deteta da nešto pojede.’’

7. Odbacite podmićivanje

Koliko god da je to primamljivo, nemojte koristiti hranu kao nagradu. Nuditi detetu sladoled ako pojede povrće, na primer, može stvoriti negativne asocijacije i odbiti ga dugoročno od povrća.

Šta kaže Dr Fries: ,,Pokušajte da nudite svu hranu podjednako umesto što mu dajete ideju da je neka hrana ukusnija a neka manje privlačna.’’

8. Sprečite ,,probirljivo jedenje’’

Ponekad se možda osećate vrlo zabrinuto jer se Vaš mališan pretvara u probirljivca koji jede samo ograničenu paletu hrane, pa ga očajnički molite da jede. Ovo može učiniti obroke stresnim za oboje i imati suprotan efekat od onoga kom se nadate. Ukoliko Vaše dete voli samo nekoliko namirnica, stavite mu neku od njih na tanjir zajedno sa novim ili prethodno odbačenim namirnicama. Deci će možda biti potrebno da probaju hranu nekoliko puta pre nego što nauče da je vole.

Šta kaže Dr Fries: ,,Istraživanje pokazuje da vršenje pritiska nad decom kako bi jela bilo koju vrstu hrane povećava verovatnoću da će dete tu hranu odbiti. Ukoliko roditelji uspeju da održe opušten stav prema jelu, veća je verovatnoća da će deca probati hranu.’’

Beba jede
9. Žvakanje bez žurbe

Ponudite svom detetu hranu u malim komadima, veličine zalogaja i pobrinite se da je ono sažvakalo ono što ima u ustima pre nego mu ponudite još. Takođe, nemojte da požurkujete svoje dete da završi obrok. Dozvolite mu da jede svojim tempom. Stvaranje dobrih navika danas može pomoći da se izbegnu problemi prejedanja u budućnosti.

Šta kaže Dr Fries: ,,Deca koja jedu brže imaju sklonosti ka konzumiranju većeh broja kalorija. Ovo može biti posledica uzimanja većih zalogaja i kraćeg žvakanja hrane. Istraživanje pokazuje da se ove tendencije ka bržem jedenju mogu pojaviti kod predškolaca.’’

10. Izbegavajte da koristite hranu za umirivanje

U ovom dobu, Vaše dete možda nema dovoljno jezičkih veština da iskaže svoja osećanja rečima, što može dovesti do isfrustriranosti, neprimerenog ponašanja ili trantruma. Primamljivo je tada izneti kolačić za hitne slučajeve, određenu omiljenu hranu, ili čak i zdravu užinu kako biste sprečili scenu. Međutim, ovo može imati dugoročne negativne posledice.

Šta kaže Dr Fries: ,,Korišćenje hrane za umirivanje od ranog doba može doprineti razvoju gojaznosti kod male dece. Mališani mogu početi da povezuju hranu sa osećanjima umesto sa svojim znakovima apetita, što će ih podstaći da jedu kada nisu gladni.’’

11.Zapamtite da ne postoji dete koje je ,,savršenih dimenzija’’

Ne pokušavajte da pritiskate sitnije dete da jede više ili da uskraćujete hranu krupnijem detetu kako biste mu pomogli da smrša. Zabluda je da su krupnije bebe zdravije bebe.

Šta kaže Dr Fries: ,,Bebe se rađaju sa prirodnim instiktom kojim prepozanju sopstvenu glad i sitost. Poštovanje i reagovanje na znakove gladi i sitost svog deteta vodi ka zdravijim navikama u ishrani i rastu.’’

Mala devojcica namazana hranom
12. Naučite da ,,čitate’’ svoje dete

Izbegavajte da stavljate previše hrane na tanjir svog deteta. Nudite mu male porcije i obratite pažnju na znakove koji ukazuju na to da li je sito ili još uvek gladno. Vi mu uvek možete ponuditi još jednu malu porciju ukoliko Vam pokaže da je još uvek gladno.

Šta kaže Dr Fries: ,,U uzrastu od 18-24 meseca, deca mogu koristiti kombinaciju reči (kao što su ,,želim to’’ ili ,,pojeo sve’’) i gestove (pokazivanje prstom, posezanje, ili odgurivanje hrane) kako bi Vam dala do znanja da su gladna ili sita. Pazite na ove gestove i izraze, i slušajte šta Vam govori kada je reč o njegovom apetitu.

13.Dozvolite svom detetu da vežba žvakanje

Do sada je Vaše dete verovatno prešlo sa kašaste hrane na seckanu hranu koju jede cela porodica. Vi ćete još uvek morati da seckate hranu na komadiće veličine zalogaja dok dete ne nauči kako da žvaće.

Šta kaže Dr Fries: ,,U periodu od rođenja pa do četvrte godine, dečija usta udvostručuju svoju veličinu. Mišići za žvakanje postaju snažniji, dozvoljavajući bolju kontrolu nad hranom u ustima. Učenje žvakanja odgovarajućih tekstura ima velikog uticaja na njihov sveukupni doživljaj konzumiranja hrane, od ukusa, mirisa, i percepcije tekstura do osećaja sitosti i prihvatanja šireg spektra hrane.’’

Mama i beba prave testo
14. Učinite obroke zabavnim!

Pokušajte da uključite svog mališana u proces kuvanja – postoji puno kulinarskih zadataka koji su odgovarajući dečijem uzrastu, a u kojim Vam ono može pomoći, poput razvlačenja testa, kidanja cvetića brokolija sa stabljike, ribanja krompira i sipanja sastojaka u činiju. Pobrinite se da je Vaše dete stalno pod nadzorom u kuhinji. Vaš mališan će se radovati porodičnim obrocima u čijim je pripremama učestvovao.

Izvori
Birch LL, Savage JS, Fisher JO. Right sizing prevention. Food portion size effects on children’s eating and weight. Appetite 2015; 88:11-16.
Black RE, Makrides M, Ong KK (eds): Complementary Feeding: Building the Foundations for a Healthy Life. 2017 Nestlé Nutr Inst Workshop Ser, vol 87, pp 153–165, (DOI: 10.1159/000448965)
Blissett J, Fogel A. Intrinsic and extrinsic influences on children’s acceptance of new foods. Physiol Behav 2013; 121:89–95.
Dattilo AM Programming long-term health: Effect of parent feeding approaches on long-term diet and eating patterns. In: Early nutrition and long-term health, mechanisms, consequences and opportunities. Ed., Saavedra and Dattilo, Elsevier, 2017: 471-95.
Edelson LR, Mokdad C, Martin N. Prompts to eat novel and familiar fruits and vegetables in families with 1-3 year-old children: Relationships with food acceptance and intake. Appetite 2016: 99:138-48.
Fogel A, Goh AT, Fries LR, et al. A description of an ‘obesogenic’ eating style that promotes higher energy intake and is associated with greater adiposity in 4.5 year-old children: Results from the GUSTO cohort. Physiol Behav 2017; 176:107-16.
Fogel A, Goh AT, Fries LR, et al. Faster eating rates are associated with higher energy intakes during an ad libitum meal, higher BMI and greater adiposity among 4.5-year-old children: results from the Growing Up in Singapore Towards Healthy Outcomes (GUSTO) cohort. Br J Nutr 2017; 117(7):1042-51.
Fogel A, Fries LR, McCrickerd K, et al. Oral processing behaviours that promote children’s energy intake are associated with parent-reported appetitive traits: Results from the GUSTO cohort. Appetite 2018:126:8-15.
Fries LR, Martin N, van der Horst K. Parent-child mealtime interactions associated with toddlers’ refusal of novel and familiar foods. Physiol Behav 2017; 176:93-100.
Le Reverend BJD, Edelson LR, Loret C. Anatomical, functional, physiological and behavioural aspects of the development of mastication in early childhood. Br J Nutr 2014, 111(3):403–14.
Perez-Escamilla R, Segura-Perez S, Lott M, on behalf of the RWJF HER Expert Panel on Best Practices for Promoting Healthy Nutrition, Feeding Patterns, and Weight Status for Infants and Toddlers from Birth to 24 Months. Feeding Guidelines for Infants and Young Toddlers: A Responsive Parenting Approach. Durham, NC: Healthy Eating Research, 2017. Available at: http://healthyeatingresearch.org
Rodgers RF, Paxton SJ, Massey R, et al. Maternal feeding practices predict weight gain and obesogenic eating behaviors in young children: a prospective study. Int J Behav Nutr Phys Act 2013; 10:24 http://www.ijbnpa.org/content/10/1/24
Russell CG, Haszard JJ, Taylor RW, et al. Parental feeding practices associated with children’s eating and weight: What are parents of toddlers and preschool children doing? Appetite 2018; 128:120-8.
Shloim N, Edelson LR, Martin N, et al. Parenting styles, feeding styles, feeding practices, and weight status in 4-12 year-old children: A systematic review of the literature. Front Psychol 2015; 6:1849. doi: 10.3389/fpsyg.2015.01849
Stifter CA, Moding KJ. Understanding and measuring parent use of food to soothe infant and toddler distress: A longitudinal study from 6 to 18 months of age. Appetite 2015; 95:188-96.
van der Horst K, Sleddens EFC. Parenting styles, feeding styles and food-related parenting practices in relation to toddlers’ eating styles: A cluster-analytic approach. PLoS ONE 2017; 12(5): https://doi.org/10.1371/journal.pone.0178149
Vollmer RL, Mobley AR. Parenting styles, feeding styles, and their influence on child obesogenic behaviors and body weight: a review. Appetite 2013; 71:232-41.
Woo Baidal JA, Morel K, Nichols K, et al. Sugar-sweetened beverage attitudes and consumption during the first 1000 days of life. Am J Public Health 2018; 108(12):1659-65. doi:10.2105/AJPH.2018.304691
Poslednji put revidirano: novembar, 2018